NEMA RAJA BEZ RODNOGA KRAJA

„Novosti“ u Strmici kod Knina na 20. jubilarnom Sijelu tromeđe Like, Bosne i Dalmacije. Prvi put u istoriji ojkala i deca. Potresni susreti sa zavičajem

Odjekuje stara ojkačka pesma padinama Orlovice i Derala, pa se lako koritom Butežnice spušta sve do Knina. Mami ona sve namernike koji su minulog vikenda krenuli do tromeđe Bosne, Like i Dalmacije. Do Strmice. Do porte dveju pravoslavnih crkava, stoletne posvećene Rođenju presvete Bogorodice i četiri veka stare bogomolje Svetog Jovana Preteče.

A u porti koja čezne za narodom - milina. Puna života. Okupili se Srbi, stari i mladi. Došli iz Bosne, Like, Dalmacije. Iz belog sveta. Srećni. Najpre ulaze u crkve, pa se vraćaju do „Kraljičine bine“, široke kamene podzide na kojoj su nekada bili pčelinjaci kraljice Marije.

Ispred bine starina sa šeširom u ruci. Oči pune suza, ali osmeh govori da mu je srce puno.

- Ime mi je Simo Živković - kaže. - Osamdeset četvrta mi je, dolazim iz Bazela. Nijedno „Sijelo tromeđe“ dosad nisam propustio. Zovu Krajina i rodna Strmica. A, kad dođem iz Švajcarske, uvek se prvo napijem ladne strmničke vode, pa celivam ikone i zapalim sveće u crkvama, a onda šta mi Bog da. Ne bi’ žalio ni da umrem!

Dušu mu, veli, obuzme milina kad vidi koliko naroda ovih dana saboruje u „poslednjem kantunu Dalmacije“. Tako, kaže, njegovi zemljaci nazivaju Strmicu.

- Ove nošnje, deco moja, ovi muškarci i žene što ojkaju ili grokte, a to je mnogo teži način ojkanja, ovi mladi što igraju različita nema kola sa tromeđe, ovi zvuci dipala, gusala i svirala, moj su lek! Nema boljeg, niti delotvornijeg - priča starina, dok svako dete koje naiđe, pomiluje i pita odakle je, čije je i ko su im đedovi.

Pažnju nam privlače zvuk dipala i starina koji ih svira.

- To je Obrad Milić iz Žegara kod Obrovca, najbolji diplar kog smo ikad imali - otkriva deda Simo.

Svira, veli, i one s mehom i one bez meha.

- E, ali, one s mehom može ti svirati svak’ - šeretski mu odgovara Obrad (77). - Ja sviram bez preduška, a ti Simo znaš kol’ko je to teško.

Volim Bosnu, u srcu mi Lika,

Dalmacijo ljubavi velika...“

Žamor ojkača, diplara, guslara, folkloraca, prelja, pletilja, igrača balota i briškula, sa „kraljičine bine“ prekide zvonko ojkanje Momčila Moma Stojkovića. Zvanična je to himna „Sijela tromeđe“, jednog od najvećih kulturnih sabora Srba u Hrvatskoj i Bosni. Započeto još daleke 1973. godine, Sijelo je, objašnjavaju Strmičani, „doživelo“ dve dugotrajne pauze. Prvu, gotovo na početku, zbog, kako vele, „prevelikog okupljanja Srba“, a drugu posle „Oluje“ 1995. godine. Ipak, žarka želja da se obnovi, ostvarila se 2006. godine.

Sijelo, polako odmiče. Pošto je jubilarno, dvadeseto, ove godine ojkači se ne takmiče. Sijelo posvećuju onima koji su u Strmici decenijama čuvali i slavili ojkanje. Na bini se smenjuju muške i ženske ojkačke grupe...

Visok jablan pokraj Butežnice,

nema ljepšeg sela od Strmice...“

Oduševljenje publike. Starijih naročito. Prvi put u istoriji Sijela ojkaju deca. Golobradi dečaci iz Korenice.

- Sad sam siguran da je ojkanje večito - uplakan, kaže nam Milan iz Grahova. - Nema ništa lepše nego kad deca nastavljaju tradiciju. Tu je budućnost zagarantovana.

A da jeste, potvrđuju i mališani folklorne grupe pododbora Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ iz Korenice. Posle svojih ojkača zaigraše nemo ličko kolo.

Smenjuju se ojkači iz Drvara, Udbine, Golubića, Grahova, Strmice, Obrovca, Gračaca, Sanskog Mosta, Banjaluke, Drinića... Zapevaše i gosti, ojkači iz Bačkog Jarka i članice hora pododbora „Prosvjete“ u Splitu. Organizatori zahvaljuju mnogobrojnim sponzorima, posebno „Večernjim novostima“, koje su posle višegodišnje pauze ponovo bile medijski sponzor „Sijela tromeđe“.

Nema raja bez rodnoga kraja,

nema sijela, nema običaja...“

Začu se ojkanje svih učesnika. Jubilarno sijelo, zvanično je završeno. A, odmah, tu pod šatorom, na narodnom veselju koje je trajalo do pred zoru, započinju dogovori za organizaciju narednog...

ŽENSKO OJKANjE ŽENSKO ojkanje, kažu Strmičanke, nije nimalo lako. A groktanje, najstariji i najteži način ojkanja, teško je i muškarcima. Sve manje je, nažalost, onih koji ga znaju. Zato je za Srbe sa tromeđe, Svetlana Spaić iz Beograda - „čudo neviđeno“. Iako nema ni daleke korene u ovim krajevima, tragajući za izvornim ženskim ojkanjem i groktanjem, zavirila je u svaku srpsku kuću Bosne, Like i Dalmacije. Kada je zaojkala sa groktanjem, među publikom i drugim učesnicima zavladala je euforija uz dugotrajni aplauz. Da i ovaj način pevanja ima budućnost, pokazala je i Dragana Tomić iz Beograda, Svetlanina učenica i ojkačka „pratnja“.

[b]DIPLE BEZ MEHA[/b] - DIPLAR Obrad Milić (na slici gore) je neprocenjivo bogatstvo ovog kraja, a mladi koje to interesuje trebalo bi što pre od njega da nauče kako se dipli bez preduška. Reč je, zapravo, o takozvanom cirkularnom disanju. Diplar može da dipli neprestano, a da se svirka uopšte ne prekida, jer diplar pravi zalihe vazduha. To je posebna i vrlo, vrlo teška tehnika - objašnjava Svetlana Spajić.

 

 

 

Tužne vijesti iz drvara

U vrijeme posljednjih priprema za jubilarno 20. „Sijelo Tromeđe“, koje će se održati u petak i subotu 18. i 19. jula, stigla nam je tužna vijest iz Drvara. Poslije teške i iznenadne bolesti preminula je Mira Lukač, direktor, koreograf i umjetnički rukovodilac KUD-a „Drvar“. Za organizatore predstojećeg Sabora na Tromeđi i sve Strmičane vijest je tužna i odjeknula je kao grom iz vedrog neba. Od 20 održanih „Sijela Tromeđe“ Mira Lukač predvodila je mlade Drvarčane na 14 druženja u Strmici. Članovi KUD-a “Drvar”, a naročito pjevačke grupe, više puta su pobjeđivali u Strmici. Mira je bila izuzetno aktivna prije rata u susjednom Golubiću, gdje je sa komšijskim KUD-om postavila čuveno "Golubićko kolo". Sa tim kolom Golubićani su nastupili na gotovo svim saborima u Srbiji, a zajedno sa Mirom bili su i česti učesnici strmickog „Sijela“. Posljednji put, a da to nismo znali niti bili svjesni, Mira je u porti strmičkih crkava Rođenja Svetog Jovana i Male Gospojine bila prošle godine 21. septembra, kada smo zajedno sa mladim Drvarčanima i njihovim velikim učiteljem Mirom proslavili 100 godina osveštanja crkve Rođenja Presvete Bogorodice (Male Gospojine). Poslije zločinacke "Oluje" 1995. godine, Mira je izbjegla iz Drvara zajedno sa članovima svog društva. Sačuvali su tradiciju i običaje i poslije primjernog gostoprimstva KUD-a „Gusle“ u Kikindi, vratili se u Drvar. Pod vođstvom Mire Lukač, Drvarčani su obnovili rad,uvježbali više zanimljivih Mirinih i drugih koreografija, redovito nastupali u Srbu na Dan ustanka, na Dalmatinskom Kosovu za Vidovdan, u Kistanjama za Preobraženje. KUD “Drvar” nastupao je i širom BIH i Srbije. Veliki jubilej, 90 godina postajanja drvarskog KUD-a (1924. godina) proteći ce, na žalost, bez jednog od najzaslužnijih članova Mire Lukač, koja je sebe ugradila u gotovo 60 godina KUD-a. Na sahranu, koja je zakazana u srijedu 16. jula u 14h u Drvaru, putovaće delegacija „Sijela Tromeđe“ iz Strmice, sa dosta Strmičana, a jedan od osnivača, organizator i scenarista svih „Sijela Tromeđe“ Rade Matijaš uputio je danas telegram saučesća članovima KUD-a „Drvar“.

Veliki jubilej “Sijela Tromeđe”

  • plakat_tromedja_20_sijelo_finalni-page-001.jpg


Dvadeseto jubilarno "Sijelo Tromeđe" održaće se u Strmici 18. i 19. jula. Sabor narodnog stvaralaštva Srba sa Tromeđe Like, Bosne i Dalmacije i njihovih gostiju iz Srbije i više mjesta Bosne i Hercegovine i Hrvatske, proteći će u znaku velikog jubileja ove među najznačajnijim kulturnim manifestacijama Srba u Hrvatskoj. Na davnu 1973. godinu, kada je sa javnim snimanjem poznate emisije Radio Beograda “Selo veselo” započelo druženje na Tromeđi, Strmičane i njihove brojne goste sa Tromeđe i iz cijelog svijeta podsjetice ženska pjevačka grupa “Đerdan” iz Beograda, čije su ranije članice, na čelu sa Mirom Vasiljević, nastupale na priredbi u zadružnom domu, koju je vodio legendarni Jovo Aleksić. Zahvaljujući Odboru Strmičana iz Švajcarske, 18. i 19. jula u Strmici će pjevati najpopularnija krajiška grupa “Jandrino jato”. Grupa iz Bratiškovaca svoj prvi uspjeh je postigla baš na “Sijelu” 1987. godine, kada je osvojila prvo mjesto i za nagradu odnijela u Bratiškovce osnovnoj školi kompjuter - dar generalnog sponzora “Sijela” - “Večernjih novosti”. Jubilarno 20. “Sijelo Tromeđe” biće prilika da se prisjetimo svih koji su u Strmici čuvali i slavili ojkačku pjesmu. Nastupice više muških i ženskih ojkačkih grupa, koje su bile pobjednici “Sijela” u Strmici. Presti će se i plesti vuna, igrati balote, a čuće se, kao i uvijek, diple i svirale i tako do kasno u noć uz onu staru tromeđašku: "Mala moja, slatki razgovoru, dočekajmo na Tromeđi zoru". Očekujemo rekordni odaziv Strmičana i svih koji vole Strmicu i Tromeđu, da na početku, po 20-ti put, zajedno čujemo odjek himne “Sijela” između Orlovice i Derala: “Volim Bosnu, u srcu mi Lika, Dalmacijo ljubavi velika”. Na 20. jubilarnom “Sijelu Tromeđe” provodiće se i akcija prikupljanja dobrovoljnih priloga za spasavanje zvonika crkve Rođenja Presvete Bogorodice, kojem zbog dotrajalosti i neodržavanja prijeti ono najgore - rušenje, a u porti te crkve dosad je održano osam “Sijela”, kao i sva ostala strmička druženja.